Loop

Fotografija previše lijepe da bi tako dugo stajale u telefonu, ali čekale su prave riječi koje bi ih opisale, iako to nikad neće biti jednostavno, posebno danas kada je glavna tema knjige opet aktuelna širom svijeta.
Knjiga "Giga pravi more", Jasminke Petrović ( ), nastala je sredinom devedesetih, u teškom vremenu kada su djeca odrastala okružena ratom, sankcijama i neizvjesnošću.
Autorka uspijeva da ovu kompleksnu temu prikaže kroz dječije oči, gdje mašta postaje bijeg od stvarnosti i način da se ona lakše podnese.
Giga i Cvrča, glavni likovi priče, predstavljaju cijelu jednu generaciju djece kojoj je djetinjstvo bilo narušeno okolnostima koje nisu mogla da kontrolišu. Kroz njihovu igru vidimo koliko su djeca zapravo jaka i koliko u njima postoji snaga da opstanu, čak i kada je oko njih sve teško i nesigurno.
More koje Giga pravi nije samo igra, već simbol slobode, nešto veliko i bezgranično, potpuno suprotno skučenosti zgrade, brigama odraslih i stvarnosti u kojoj živi. Njime on kao da pokušava da napravi ljepše mjesto za sebe i svog prijatelja. U njihovom odnosu osjećamo toplinu i podršku – oni jedno drugom daju ono što često ne dobijaju od odraslih: sigurnost i razumijevanje.
Sve vrijeme dok pravi svoje more, Giga pogleduje na digitalni sat - poklon od oca. Možda je taj sat, sa druge strane, simbol svijeta odraslih, discipline, obaveza i govori nam da djeca, iako naizgled razigrana i bezbrižna, osjećaju duboko, da su svjesna svijeta koji ih okružuje.
Teme poput bolesti, smrti i rata su na dirljiv način spojene sa dječijom igrom, tako da priča i dalje ostane nježna i bliska. Upravo zbog toga ova knjiga dotiče svakoga, bez obzira na godine. Pisana je jednostavnim jezikom i kratkim rečenicama, pa je djeca lako razumiju, dok odrasli u toj jednostavnosti prepoznaju mnogo dublja osjećanja i značenja.
Ponestaje prostora za pisanje, a i dalje ne znam da li sam našla prave riječi jer emocije koje knjiga izaziva su toliko jake da misli samo naviru i odzvanjaju u glavi. Pročitajte je, zagrlite, zaplačite i budite na trenutak dijete, a onda opet budite odrasli i odgovorni za svako novo sjutra nekih novih klinja ❤️

Oslobađajući memoriju telefona greškom sam obrisala fotografije jedne od mojih omiljenih knjiga i lutkica napravljenih u poslednje vrijeme 😒 Ali ove 3 su ostale, što je možda i dovoljno 😉
Nju sam toliko željela da isheklam još od prvog trena kad sam na internetu naišla na njenu šemu! 😍Toliko je medena, nježna, ljupka, i samo sam čekala da nađem vlasnicu koja će je biti dostojna 🥰
„Oskar i ja“ Marije Par je topla i dirljiva priča o djevojčici Idi i njenom mlađem bratu Oskaru, ispričana iz Idine perspektive. Iako je ona pripovjedač, Oskar – svojeglav, živahan i pun iznenađenja – često zauzima središnje mjesto u njenim pričama. Kroz njihovu svakodnevicu provlače se teme djetinjstva, porodične bliskosti i neminovnih promjena koje dolaze s odrastanjem. Kroz priče nailazimo na neke male i velike životne borbe i gledamo kako junaci kroz njih prolaze. Situacije sa kojima se susreću su sasvim realne, uz dopuštenje junacima da budu nesavršeni, da griješe i da iz grešaka uče. Knjiga nas podsjeća na jednostavne radosti, sitnice koje znače mnogo, i osjećaj nostalgije za vremenom kad je sve bilo bezbrižnije. Uz nježan humor i puno topline, priča slavi male trenutke koji ostaju zauvijek urezani u sjećanju – univerzalnu poruku koja jednako dira i djecu i odrasle. Toplo vam preporučujem da je pročitate i gotovo sam sigurna da ćete se svi sjetiti neke svoje drage Ide, ili nekog svog nestašnog, ali brižnog Oskara ❤️
Izdavač, naravno, 🥰