Libela.org

Povodom četvrtog Festivala menstruacije Marinella je razgovarala s ovogodišnjom producenticom, Larisom Šimičić iz Udruga PaRiter.
📍Naš cilj nije govoriti samo o menstruaciji, nego kroz nju otvoriti prostor za razgovor o zdravlju, dostojanstvu, ravnopravnosti i iskustvima žena koja su predugo ostajala na margini.
📍Odabrale smo temu “Politike brige” jer živimo u trenutku u kojem se briga svodi na individualnu odgovornost i tržišnu uslugu. Umjesto da se pitamo zašto su ljudi iscrpljeni, zašto nemaju vremena, sigurnosti ili podrške, nudi nam se jezik self carea – kao da će bolja jutarnja rutina, meditacija ili nekoliko slobodnih sati riješiti probleme koji su duboko strukturni. Želimo biti kritične prema ideji da self care može zamijeniti društvenu odgovornost.
📍Festivalom želimo otvoriti upravo taj prostor – prostor u kojem se briga ne romantizira niti privatizira, nego prepoznaje kao političko pitanje koje se tiče svih nas.
📍Mislim da nam to prije svega govori da je moderno društvo još uvijek društvo srama. Volimo se predstavljati kao otvoreni i napredni, ali kada su u pitanju tijelo, menstruacija, seksualnost ili reproduktivno zdravlje, sram je i dalje vrlo prisutan.
📍Ovaj sram proizlazi iz svojevrsne šutnje o ženskom tijelu i ženskom zdravlju koja je institucionalna – od škola i udžbenika biologije u kojima se u anatomiji ženskog spolnog organa briše klitoris, do bolnica i medicinskih fakulteta kojima je endometrioza zadnja rupa na svirali itd. Sram kod pojedinki postoji jer im društvo poručuje da su nebitne.
📍 Zato je znanje važno, ali nije dovoljno samo po sebi. Potrebno je stvarati prostore u kojima ljudi mogu postavljati pitanja bez srama i straha da će biti ismijani ili odbijeni. Upravo to pokušavamo raditi kroz Festival menstruacije. Ne samo kroz radionice, predavanja i panele, nego i kroz sve one neformalne razgovore koji se događaju između programa, prije i nakon festivala. Često upravo tada ljudi prvi put podijele neko svoje iskustvo ili postave pitanje koje ih dugo muči.
📍Dio problema je i u tome što se menstruacija i dalje doživljava kao nešto prljavo, neugodno ili sramotno. To se vidi i u jeziku. Odrastamo uz bezbroj eufemizama kojima izbjegavamo izgovoriti riječ menstruacija – od “stvari”, preko “onih dana”, pa do izraza koji su potpuno pogrdni.... Kada ni ne možemo imenovati nešto što je sasvim normalan dio života, nije čudno da se svaki javni razgovor o tome doživljava kao pretjerivanje ili provokacija.
📍I voljela bih da ljudi odu s idejom da briga o tijelu nije samo privatna stvar. Naravno da svatko od nas ima odgovornost brinuti o sebi, ali jednako tako imamo odgovornost brinuti jedni o drugima. Imamo pravo tražiti podršku od svojih bližnjih, ali i očekivati da institucije i zdravstveni sustav odgovorno brinu o ljudima.

Festivalom menstruacije želimo otvoriti prostor u kojem se briga ne romantizira niti privatizira, nego prepoznaje kao političko pitanje - Libela Festival menstruacije, prvi festival ovog tipa u Hrvatskoj, ove se godine održava od 9. do 12. srpnja pod temom „Politike brige”.

Prema medijskim napisima, Kaishū Sano se u slučaju seksualnog napada nagodio pa nije podignuta optužnica. Thomas Partey, s druge strane, prema istim tim napisima suočen je – ne s jednom – nego s više optužbi za seksualno nasilje i silovanje. Kanada mu je čak zabranila ulazak u zemlju pa nije nastupio na utakmici koja se igrala u toj zemlji za vrijeme prvenstva. U situaciji kada nekoliko nogometnih reprezentativaca različitih zemalja nesmetano igra na najvećoj nogometnoj smotri na svijetu unatoč optužbama za silovanje i/ili aktivnim istragama koje su protiv njih pokrenute vezano za seksualne napade, reći da se netko morao „čak ispričati“ opet tretira seksualno nasilje kao „neugodnost“, umjesto da se takvo nasilje jasno osudi i tretira kao ozbiljan društveni problem. Takav način komentiranja, u kojem HTV nije iznimka, doprinosi normalizaciji nasilja nad ženama i umanjuje ozbiljnost optužbi.

P.s. Ime komentatora nije navedeno jer nismo u potpunosti sigurne tko je komentirao uoči drugog poluvrijemena.

Belgijski reprezentativac Jérémy Doku je na kratko napustio reprezentaciju na SP-u u nogometu kako bi prisustvovao rođenju svog prvog djeteta.
📍O tome su u emisiji "Americana Extra", između ostalog, razgovarali Marko Šapit i Vedran Ješe.
📍 Na komentar Vedrana Ješe, koji smo stavile na stup srama, Šapit je kazao: "Ima i drugih primjera, recimo Leo Ostigard iz Norveške. On je pratio porod putem mobitela, znači da ima i drugih rješenja".
📍Ješe je dodao: "Ima rješenja, ali to je do supruge. Nekad supruga kaže ostani tamo, ja ću sama to iznijeti, a nekad kaže 'dođi, potreban si', tako da ne bih to sudio. To je događaj koji se događa možda jednom u životu, ali Doku je jako bitan igrač za Belgiju".
👶Tako da drage naše - poruka je jasna. Donošenje djeteta na svijet, riskiranje vlastita života, o boli, stresu, žrtvovanju i inom da ne pričamo - sve je to sitnica naspram jedne utakmice na SP-u.

📣Kampanja „Bi li joj rekao da si se samo šalio?“ podsjeća nas da seksistički komentari, ponižavanje i uznemiravanje nisu bezazlene šale, nego ponašanja koja ostavljaju ozbiljne posljedice na radno okruženje i živote zaposlenica.
📈Prema rezultatima istraživanja provedenog u okviru projekta „Žene u medijima“, mnoge novinarke i medijske radnice doživjele su različite oblike uznemiravanja, a većina ih takva iskustva nikada nije prijavila. Zato je važno govoriti o problemu, podržati osobe koje progovore i graditi redakcije u kojima se poštuju sigurnost, ravnopravnost i dostojanstvo svih zaposlenih.
📍Libela podržava kampanju jer vjerujemo da profesionalno novinarstvo nije moguće bez sigurnog radnog okruženja.
📍Više o nalazima istraživanja čitajte u članku - link je u prvom komentaru.