DAMCentar

Stajala je pred ogledalom i pokušavala se sjetiti tko je bila prije. Prije braka. Prije djece. Prije posla koji je postao samo rutina. 🪞

Nekad je imala snove. Velike, smjele snove. Htjela je putovati, pisati, učiti jezike. Imala je mišljenja o svemu. Prijatelje za duboke razgovore.

Sada je bila "Markova žena". "Anina mama". "Voditeljica prodaje". Sve etikete kroz odnos prema drugima.

"Što voliš raditi?" - pitanje koje ju je paraliziralo. Što voli? Kada je zadnji put radila nešto samo zato što je htjela?

Prijateljice pozivaju na kavu. Uvijek izgovor: "Marko radi", "Ana ima treninge", "Imam prezentaciju". Istina - bojala se da neće imati o čemu razgovarati.

Večerima, u tišini, pitala se: gdje je nestala ona žena? Ona s nastrastima, snovima, ciljevima?

Stare fotografije: smijeh s prijateljicama, putovanja, ples. Ta žena - stranac. Netko koga je poznavala, ali zaboravila kako joj je bilo biti ona.

"Osjećam se izgubljeno", rekla je Marku. "Ne znam tko sam."

"Ti si moja žena i Anina mama. Što više trebaš?"

Ali trebala je više. Trebala je sebe. 💔

Jednog dana vidjela ženu kako čita. Sama. Mirno. Nostalgija za vremenom samo sa sobom.

Je li moguće pronaći sebe ponovno? Je li prekasno? 🤔

Životna priča četvrtkom – Gubitak identiteta u životnim ulogama!