Analogija Split

Oda ljubavi, emociji i sjećanju.

Mali je broj albuma nadživio generacije; oni albumi uz koje se voljelo, patilo i sanjarilo nekada, a i danas možeš u jednoj pločarnici „uhvatiti” mladost da ne pitaju samo za Rumourse svjetski poznatog Fleetwood Maca. Josipa je glazbenica i prije svega umjetnica čija genijalnost nadilazi prolaznost vremena i zastarjelost upravo zbog činjenice da duboko razumije ljudske osjećaje i iste umije apstrahirati u općenitost i univerzalnost. Dnevnik jedne ljubavi objektivno je jedan od najvažnijih albuma s naših prostora, uzimajući u obzir da je u 1973. godini bilo poprilično revolucionarno stvoriti jedan konceptualan album (ljubavna priča od zaljubljivanja do sloma) obojan različitim žanrovima od popa, rocka, šansone do jazza i sve to vrlo napredno produkcijski zapakirano. Gledajući njenu besprijekornu karijeru dugu 50 godina i klasike koje je ostavila iza sebe, može nas rastužiti činjenica da je tek ove godine „debitirala” u Večernjakovoj ruži. Treba li nam zaista toliko dugo vremena da shvatimo vrijednost glazbenice koju povijest neće baš tako lako ponoviti?🥀 (FG)

Čuje li se na „Bilom” početak kraja Beatlesa?

Rušenje radne atmosfere dovođenjem žena u studio, prepiranje oko stila svake pjesme, nesuglasice, protestni izlasci iz studija, brojenje tko svira kome na čijoj numeri u stilu „oko za oko, zub za zub”, otvaranje samostalnih projekata van benda i zamor mnogih djelatnika studija njihovom napetošću koja poput oštrice reže zrak neki su od simptoma da bend sprema sebi „grob” nakon velike glazbene uspješnice „Narednika Peppersa”. Sam omot kao da sugerira izvjestan odmak od minulog; šarenilo i kič naspram potpuno bijelog omota. I ne samo to, „Bili” je imao potpuno drugačiji koncept; za razliku od „Peppersa” gdje je svaka numera sadržavala pregršt različitih žanrova stapajući se u jedno, „Bili” je više nalikovao neiscrpnom maratonu svih mogućih žanrova (jedna numera – jedan žanr), pa se tako slušajući ovaj album dobiva dojam glazbene čistoće, čak i nevinosti koju, kao što smo rekli, sugerira i omot. Ipak, poslušaš jedanput pa dvaput pa možda opet i onda će se svaki ljubitelj Beatlesa složiti: ni iz čega, ili možda iz cijelog tog kaosa, samo su Beatlesi mogli stvoriti izvjesni red i ljepotu. 🐦‍⬛(FG)

Snimljeno na Zvončacu, kraj „vremenske kapsule”

Klasik iz 1974. godine

"Sve to blago dalo si nam ti. (...) I zato ti more hvala."
Skromni barba koji je uhvaćen u kadru kako lovi sebi večeru prisjetio se grupe More s velikim divljenjem. Ni sam nije svjestan kako upravo njegova filozofija odnosa prema moru „uzmi moru samo onoliko koliko ti treba” ocrtava i ovaj meditativan hit rock grupe More iz 1974. godine. Zanimljivo je kako su stilskom figurom ponavljanja iste riječi „more” oslikavali njegove mijene: plime i oseke, snage i mirnoće. Album se, nažalost, nije uzdigao na razinu komercijalnog rock albuma, ali je sastavni dio kulturnog naslijeđa dalmatinskog podneblja i početnog uzleta rock glazbe na našim prostorima. Numere na koje treba zasigurno obratiti više pažnje su dva instrumentala „Aerodrom” i „Horizont” koje iznenađuju besprijekornim rock progresijama koje koketiraju sa jazzom i funkom, čineći ih biserima koji kolekcionari jazza i proga tek trebaju otkriti.🌊(FG)

Snimljeno u uvali Bačvice, nedaleko od poznatog istoimenog kupališta.

Jedna od najrijeđih ploča na ovim prostorima napokon je i dio priče naše male butige koja pomalo lijepo raste.😊