DETE

Nasledne karakteristike koje nam donosi samo očeva linija

Poznato je da su deca miks gena oba roditelja, ali ako je jedan roditelj dominantan, onda će deca “povući” dosta toga upravo od tog roditelja. Naučnici su do sada u par navrata tvrdili kako deca inteligenciju nasleđuju isključivo od majke, ali šta nasleđuju isključivo od oca?

Lista od 7 karakteristika koje nasleđujemo od oca, objavljena je na sajtu semicwetik.ru, a ona glasi:

1. Mentalni poremećaji. Među onima koje muškarci prenose na svoje potomstvo, najistaknutiji su ADHD i šizofrenija.

2. Reproduktivno zdravlje. Istraživanja su otkrila da loš kvalitet sperme može biti nasledna patologija. Ovim slučajem, bebe začete kao rezultat vantelesne oplodnje, verovatno će i same imati problema sa začećem.

3. Bolesti srca. Naučnici su otkrili da neki muškarci mogu biti nosioci neispravnih hromozoma, što povećava rizik od koronarne arterijske bolesti za 50%. Pod određenim faktorima, ovu osobinu nasleđuju sinovi.

4. Pol. Nije tajna da su muški geni odovorni za pol bebe.

5. Rast. Interesantno je da rast zavisi od gena oca: što je otac veći, veća je i mogućnost da naslednici budu visoki.

6. Boja očiju. Budući da očevi geni dominiraju majčinim genima, glavne osobine lica i boja očiju deteta su verovatnije iste kao kod oca.

7. Stanje zuba. Morate znati da su muški geni odgovorni za strukturu vilice pa zbog toga deca od oca nasleđuju gustinu zuba, belinu i td.

A sada malo da pričamo o intelektualnim sposobnostima dece:

Majka 100 % intelekst prenosi na sinove.
Isto važi i za nedovoljno razvijene mentalne sposobnosti koje sin nasleđuje od majke.
Otac može da “deli” intelekt samo sa svojom kćerkom ali i za to su šanse 50% (što znači da kćerka može da nasledi i od majke i od oca intelekt).
Genijalne žene ili 100 posto glupe žene ne postoje. Ali zato muškarci sa Nobelovom nagradom i serijse ubice su stvarnost našeg života.

Kćerka će dobiti polovinu vaših mentalnih sposobnosti (zato pre trudnoće, razvijajte mozak)!

Sin nasleđuje um tvog oca, a ne od vašeg muža. Dakle, ona fraza “isti si kao tvoj otac” ne pije vodu.

Kćerku možete da vaspitate kako hoćete, ali ona će uvek imati um kao njen otac!

"Nema veze. Moji roditelji su me tukli kad sam bio dijete i nisam više toliko traumatizovan!", kaže muškarac kojeg je bivša partnerka prijavila zbog fizičkog nasilja.
"Kad sam bio mali roditelji su me puštali da plačem dok ne zaspim, i to je trajalo satima, ali sam tako naučio da budem samostalan", kaže čovjek koji noći provodi na društvenim mrežama i ima problem sa spavanjem.
"Bio sam žestoko kažnjavan kad sam bio dijete i dobro sam", kaže čovjek koji svaki put kad pogriješi izgovara sebi riječi pune mržnje i kažnjava sebe na svaki način.
"Kao dijete, kad sam bila neraspoložena, otac me zaključavao samu u sobu da razmišljam o tome šta sam uradila, a danas to cijenim!", kaže žena koja pati od napada panike i ne razumije zašto je klaustrofobična.
"Kada sam kao dijete imala napade bijesa u javnosti, roditelji su mi govorili da će me ostaviti ili dati strancu i gle, završila sam vrlo dobro", kaže žena koja je molila za ljubav u svim vezama i prihvatala ponovljene nevjere da ne bi bila ostavljena.
"Smrzavala sam se na jedan roditeljski pogled, a pogledajte kako sam se dobro snašla!", kaže žena koja ne može držati kontakt očima, a da se ne osjeća zastrašeno.
"Moji roditelji su me nagovorili da izaberem karijeru u kojoj mogu zaraditi veći novac i pogledajte dokle sam stigao! ", kaže čovjek koji nestrpljivo čeka svaki petak, očajan što mora da radi ono što ne voli svaki dan.
"Kad sam bila mala, morala sam sjediti za stolom dok ne pojedem svu hranu na tanjiru, čak i na silu. ", reče žena koja ne razumije zašto ne može da ima zdrav odnos prema hrani i zašto je u adolescentnom dobu razvila poremećaj ishrane.
"Moja majka me je naučila šta znači poštovanje sa cipelom i dobro mi je učinila", kaže žena koja puši kutiju cigareta dnevno da bi svoju anksioznost držala pod kontrolom.
,,Moji roditelji su me kontrolisali samo pogledom i vidi kako sam dobra ispala," reče žena koja ne može da uspostavi kontakt očima sa autoritativnim osobama bez da se osjeti posramljeno.
I tako živimo svoje živote, okruženi svim tim divnim ljudima, netraumatizovani, ali paradoksalno u društvu punom nasilja i povrijeđenih ljudi.
Pouka nije da osuđujemo svoje roditelje, već da shvatimo da nije bilo u redu, da oprostimo i ne ostavljamo još jedno naslijeđe našoj djeci.
Joshua Shrum