Eknjiga

U tom času ušla je u sobu mlađa kćerka i kroz vrisku mi pokazala slikovnicu, reče na tabletu. Još jedna revolucionarna sprava koju je trebalo uvrstiti u dio svakodnevnog života, ali ponajviše svjedočenje da sam kao otac meka srca, ali i da je odavno nastupilo neko novo vrijeme. U tom pisaniju skakale su djevojčice sa imenima voćki, zlobno pomislih da mi liče na Teletabise. Sutradan sam otputovao na još jedan sastanak u nizu. Mrzim putovanja.Toliko se vremena potroši putujući, hodajući,… da mogu teleportirao bih se sa tačke A na tačku B. Šta raditi sa sobom dok putuješ, spavati? Stavio sam slušalice, počeo slušati muziku. Od nekud iz te melodije do mene je doprlo hipnotizirajuće pitanje- zašto ne slušati neke zanimljivo štivo i nadmudriti kategoriju zvanu vrijeme. Pristigao sam na odredište. Na ručku sam od svog sagovornika u neformalnom razgovoru čuo da je “skinuo” Steve-a Jobsa. Pomračenje na “skinuo”. Opet sam se borio sa kriticizmom koji je ovaj put bio trostruko jača sila koju je trebalo savladati. Ali nije to jedino sa čime sam se borio. Uporno je negdje u mojoj podsvijesti stajala slika otužne police knjiga. Nije mi dala mira misao- kako sjediniti svoje knjige “za sva vremena” nositi ih uvijek sa sobom, ne razmišljati kome si ih dao, gdje si ih zaboravio ili kako pronaći one za kojima dugo tragaš. Zapisao sam par ideja i zgužvao papir. U tom šuškanju mi proleti kroz glavu- evo bacam u đubre ne samo svoje ideje, nego dio prirode koja je žrtvovana da bi se on napravio. Sklon sarkazmu promrmrljao sam - ekološki sam se otrijeznio, i nasmijao se. Međutim, taj zgužvani papir je ipak izazivao nešto u meni. Shvatio sam, rješenje je- listati knjige na drugačiji način, slušati ih, gledati, stvoriti svoj lični bookeraj kojeg neće nagrizati zub vremena i prašina, a bit svega je ipak- čitati.