Bisera Turkovic

Hayat je ponikao iz bošnjačkog naroda, iz potrebe da ima svoju riječ, svoje glasilo i on pripada tom narodu. Ugasiti Hayat značilo bi ugasiti pravo Bošnjaka da budu predstavljeni, da čuju i da vide!

Ovo je jedan od rijetkih bošnjačkih projekata nastao iz naroda, bez pomoći i inputa sa strane, nastao i opstao od 1992.godine.

Ako narod sa šutnjom pristane na gašenje ovog projekta onda ne zaslužuje ni da ga ima! Ostati će narod bez glasa, bez slike, bez stava - narod koji pristaje na put zatiranja svojih vlastitih vrijednosti!

"Ponedeljak, 24. februara 1992. - Početak rada TV Hayata

Po mom povratku iz Australije radila sam na pripremi i pokretanju TV Hayat. Bila sam prvi, glavni i odgovorni urednik TV Hayata. Krenuli smo u produkciju sa limitiranim sredstvima i opremom. Direktor je bila Dženana Karačić. Prvu kancelariju smo dobili u Opštini Stari Grad. Hayat je počeo emitovati program mojim obraćanjem gledaocima 24. februara 1992. Imali smo nekoliko entuzijasta koji su se prihvatili posla snimatelja.
Nekako u to vrjeme sam čula da je stigla nova oprema za TV stanicu izvjesnog Skoke, te da je, s obzirom na početak rata, ležala neiskorištena. Grupica nas, entuzijasta, je na Hayatu radila na totalno improvizovani način. Dogovorili smo se da svu Skokinu opremu prenesemo u studio TV Hayata. Niko nam nije dao saglasnost za to, ali rat je počeo. Prve žrtve su padale. Mi nismo imali opremu za emitovanje TV programa, a neiskorištena oprema je stajala uskladištena.
Nedugo nakon toga će me nazvati vlasnik opreme Skoko sa Grbavice. Rekao mi je da je čuo da smo uzurpirali opremu koja je došla za TV studio koji je on trebalo da pokrene. On je bio na Grbavici, a ja pod granatama. Rekla sam mu da je oprema oduzeta privremeno, do okončanja rata, za koji smo mislili da će završiti mnogo ranije. Kako je vrijeme prolazilo, zaboravila sam na Skoku i početak rada Hayata.

Sjetit ću se toga mnogo kasnije. U toku mog mandata ambasadora u Americi često su me molili da dam interviju za Glas Amerike. Jednom sam, u očekivanju početka snimanja, započela razgovor sa snimateljem. Nisam ni pretpostavljala da je snimatelj Bosanac, još manje da je to vlasnik opreme koja je izuzeta na početku rata za potrebe TV Hayat. I tako sam upoznala Skoku. Osjećala sam se vrlo neprijatno. Pričao mi je koliko je batina dobio zbog te TVopreme. Naime, Srbi na Grbavici su smatrali da je on namjerno ostavio opremu 'balijama', a on ni slutio nije da neće biti u mogućnosti da izađe sa Grbavice. Oprema je ostala u centru grada i dobro nam je poslužila za redovno emitovanje programa. Nekoliko značajnih novinara je prvo novinarsko zaposlenje dobilo na Hayatu: Adnan Rondić, Jadranko Katana, Lejla Babović i mnogi drugi."
Iz knjige dr. Bisere Turkovic, "Moj životni put", Dobra knjiga,

U ovosedmičnim izdanju emisije „Iza imena“ pratimo život i karijeru Bisere Turković - žene koja je iz porodičnih korijena kroz tri vjere i tri kontinenta gradila mostove između naroda i svijeta.
Prva bilateralna ambasadorica Bosne i Hercegovine i pionirka naše diplomatije govori o slojevitosti identiteta, misiji svoje zemlje i snazi različitosti koja spaja.