Inkrementalno Blog

Jasmin Omerdić, Kako i zašto (ne) funkcionišemo?

Imao sam ogromnu sreću da u životu budem okružen nevjerovatnim pravnim umovima, koji dišu, žive i razumiju pravo do zadivljujućih razmjera.

Jasmin spada u tu grupu ljudi i većinu stvari koje danas znam o pravu dugujem upravo njemu. Jasmin je, spletom raznih okolnosti, dvije i pol godine proveo radeći za Vladu Federacije BiH.

Njegova priča je posebna, između ostalog, jer je na to mjesto došao iz privatnog sektora, bez da je bio član bilo koje političke stranke. Danas ponovo radi u privatnom sektoru, gdje uspješno razvija svoju karijeru. Ističem ovo, jer mi je stalo da znate da mu taj period nije trebao. To je bio rezultat iskrene želje da nešto uradi, umjesto da se stalno žali. Došao je kao slobodan čovjek i otišao kao slobodan čovjek, a jedna od najvećih vrijednost slobode je što možete otvoreno da govorite o svemu.

Znam da je to iskustvo za njega bilo transformativno i imao sam veliku želju da ga ovdje podijeli, posebno jer je rijetko, jedinstveno, hrabro i baš zato što se u velikoj mjeri ne poklapa s onim što uglavnom mislimo o državnoj službi.

https://inkrementalno.blog/2024/07/28/kako-i-zasto-ne-funkcionisemo/

Vildana Karalic Avdic, Hrabrost i hrana su imenice ženskog roda.

Šta god vam rekla u uvodnim riječima, Vildana je neizmjerno hrabra osoba. Kao takva, mogla je komotno napisati tekst o tome koliko je hrabrosti potrebno da čovjek prekine jednu uspješnu karijeru kako bi ispočetka počeo da gradi nešto novo i to bi bilo sasvim dovoljno i inspirativno.

Na sreću, uradila je puno više od toga.

Vildanin zapis između ostalog govori o tome kako sredina i jedna patrijarhalna kultura od malih nogu ubijaju hrabrost kod djevojčica, tražeći od njih da prije svega budu dobre, mirne i poslušne. Podsjetila me na jednu od najvažnijih spoznaja istraživanja sreće, a to je da su ljudi u stanju uraditi čuda kako bi bili ono što drugi očekuju od njih, čak i kada to dolazi nauštrb vlastite sreće.

Vildana je, uz nevjerovatnu snagu uspjela da pronađe sebe čak i kada će ta „transformacija uključivati jedan stereotip od kojih feministkinje svijeta zaziru – povratak u kuhinju.“

Konačno, Vildana je, uzgredno i tako jednostavno, zapravo opisala nešto što odavno znam bez da sam to ikada to kraja osvijestio. Da hrana nije samo prehrana, nego emocija i to tako snažna da može da promjeni naše raspoloženje i redefiniše naše odnose prema drugima.

https://inkrementalno.blog/2024/06/30/hrabrost-i-hrana-su-imenice-zenskog-roda/

Ako nakon nečijeg odgovora o njegovom poslu osjećate da imate više pitanja nego odgovora, sve su prilike da osoba ni sama ne zna šta tačno radi i da je uzročno-posljedična veza slabija. Što je više apstraktnih riječi koje koristi da opiše svoj posao, to je veća vjerovatnoća da se radi o profesionalnom prodavaču vodenih kapljica koje su toliko sitne i lagane da čak lebde u zraku, to jeste magle.

Vidio sam nedavno prezentaciju čovjeka koji je ispod svog imena napisao da je "change catalyst" i "creativity booster". Mislim, na stranu sada što ne znam tačno ni šta to treba da znači i što niko normalan to ne bi tvrdio za sebe, siguran sam da ljudima koji rade nešto konkretno u svom životu nikada ne bi palo na pamet da tako nešto kažu za sebe.

https://inkrementalno.blog/2024/04/07/o-ozbiljnim-poslovima/

Znaš li onu priču o Chantecleru, francuskom pijetlu koji potajno vjeruje da sunce svakog dana izlazi, jer on ujutru kukuriče? Ti si Chantecler. Hoću reći, veza između onoga što pišeš i onoga što se dešava u svijetu ne postoji, ali boli te onaj Balaševićev pijetao (ili ekvivalent), neka dokažu da ne postoji.

https://inkrementalno.blog/2024/03/03/kako-postati-analiticar-kratki-vodic/