Littera Croatica

Hrvatski narodni preporod - put ka jezičnom ujedinjenju?

Hrvatski narodni preporod (ili ilirski pokret) je od svojih početka s konca 18. stoljeća i tijekom ključne 1830. bio vođen isključivo romantičnim zamislima i veličanjem narodnosnoga gdje su Ljudevit Gaj i njegovi sljedbenici zagovarali jezik dubrovačkih štokavskih pisaca, tzv. književnu koine, a koja bi hrvatski narod pritom dovela do potpunoga jezičnoga i narodnoga jedinstva. Potrebno je odmah na početku spomenuti da preporod nije uveo štokavski govor jer su gotovo sto godina prije Gaja svi hrvatski pisci izvan sjeverozapadne hrvatske pisali prilično ujednačenim narječjem, neovisno je li njihovo izvorno narječje pripadalo štokavskome ili čakavskome. Shodne se tome može tvrditi da se radilo o izboru između dvaju jezika pismenosti: novoštokavskome ili kajkavskome. Moguš (2009.) u svome djelu Povijest hrvatskoga književnoga jezika navodi kako je vizija Iliraca bila posve jasna. Ona se očitovala ponajviše u jednome književnome jeziku koji bi se prostirao od Jadranskoga do Crnog mora za koji, kako stoji već u prvom broju Danice: „z vremenom jedna za vse od Pešta do morja živuče Slavjane slovnica iliti gramatika i jeden rečnik složiti bi se mogel“. Budući da se prema shvaćanju ondašnje građanske ideologije (kojoj su pripadali i Ilirci) jezik poistovjećivao s narodom, borba za jedinstvenu grafiju vlastitoga jezika bila je samo izvanjski oblik borbe za narodno jedinstvo svih Ilira, tzv. Južnih Slavjanah, stoga se i sam ilirski pokret u prvome redu može shvatiti kao najprije politički čin, a tek onda jezični i narodni.

Hrvatski narodni preporod – put ka jezičnome ujedninjenju? Hrvatski narodni preporod (ili ilirski pokret) je od svojih početka s konca 18. stoljeća i tijekom ključne 1830. bio vođen isključivo romantičnim zamislima i veličanjem narodnosnoga gdje su Ljudevi…