Neurodal - NFB

Ne znači da su svi ljudi koji stoje iza zli i pokvareni. Mada ima i takvih.
Samo rade svi svoj posao sa svrhom što veće zarade. Psihološki stručnjaci su angažirani kako da dođu do što većeg broja djece/ljudi zaokupe im svu pažnju i izazovu u njima osjećaje kojih se neće lako otarasiti i tražiti će još.

Nije to samo rezervirano za nezreli dječji mozak, nažalost i za odrasli je. Nikad dovoljno hrane, pića, putovanja, odjeće, igračaka....i osjećaj praznine stoji, nikako da dođemo do osjećaja cjelovitosti, dovoljnosti i zahvalnosti. Jer još toliko toga ima. "Svijet" stalno podsjeća što još nismo uspjeli vidjeti, dotaknuti, okusiti. Udaraju na emocije. Osjećati ću se tako i tako kad još ovo ili ono.
A nemir i unutarnja napetost se talože kao da su prirodni dio našeg bića. Nisu.
Tko god je općenito miran i staložen taj nije slijepi korisnik ni kupac svega što postoji.

Ovo je vrijeme u kojem treba stajati čvrsto na zemlji s obje noge.
Vrijeme za definiranje osobnih želja, vrijednosti i granica.

Ako volite samo sladoled od vanilije budite sebi jasni da volite vaniliju jer "svijet" će vas lako uvjeriti da ipak volite, želite i žudite za čokoladom.

A djecu će uvjeriti u sve što požele samo da postanu i ostanu korisnici ili sljedbenici.

Mislite i razmišljate, jel to vaša odluka ili ste nesvjesne poruke pokupili što ćete misliti/raditi /kupiti? Zaista vam to treba ili neki glasić unutar vas viče "još to još to" pa ćeš se zato dobro osjećati?

Ali, u konačnici, na nama leži osobna odgovornost za naše izbore. Nije nam svijet kriv, ne možemo ga promijeniti ali možemo izabrati što ćemo uzeti za sebe ili dijete od onoga što nudi. Što nam zaista treba i što zaista želimo. Jer sve svakako nikada nećemo moći, uvijek će ostati "još ovo".

Čuvajte sebe i djecu jer "svijet" će sve samo ne to🌻

Nemojte misliti da se uvijek radi o lošim zanemarujućim roditeljima. Radi se o svima nama i koji se svjesno i odgovorno brinemo o djeci.
Jednostavno ukližemo na neki krivi put jer smo između ostalog prestali vjerovati sami sebi.

Mozak nesvjesno skenira okolinu što vrši veliki pritisak i bez upliva naše svijesti mi dopustimo/popustimo a da uopće to nije naš izbor kao roditelja. Toliko roditelja zna da je to krivo, sami primjećuju da stvara djetetu problem ali toliko nas je preuzelo da su roditelji digli ruke u stilu, ne mogu ja tu ništa, to je tako danas.

Od mora informacija, uputa, prijedloga, savjeta počnemo se gubiti, stavimo hiperfokus tamo gdje ga okolina stavlja i automatski tako jednostavne stvari nam prođu ispod radara. Toliko su jednostavne da su nažalost izgubile vrijednost.

Hrana, san, fizička aktivnost, sunce, priroda, nemoguće da je to tako važno pored svijeta koji nudi toliko toga. Nesvjesno uvijek pobjeđuje, radimo i uzimamo ono što se nameće. Dok god ne postanemo svjesni vlastite "nesvijesti".

Najveći je problem što roditelji već to znaju. Znaju što je ispravno i što treba njihovom djetetu i što nije dobro za njihovo dijete.
Ali uslijed nedostatka vremena, brzine života, fokusa na sve ono što još trebamo napraviti i utjecaja okoline samo pustimo...i ode...nekima nepovratno.

Ako imamo informacije da su ekrani štetni za dijete i narušavaju zdravlje ili ako djetetu ne osiguramo san na vrijeme za njegovu dob stanite i promislite, donesite SVOJ svjesni i odgovorni izbor.

Ne zato što ste pročitali pa nesvjesno i to radite nego što ste odlučili sami da ćete zaštititi i zdravlje svog djeteta.

Ljudi zadnjih godina imaju potrebu prikazati svoj život "boljim" nego što jest. To uključuje i prikazivanje svog djeteta. Ljudi ne pričaju između sebe o svojim problemima. I onda teško imaju percepciju da se to i drugima događa. " Pa šta, i oni su na mobitelu i idu kasno leći pa im nije ništa, prolazi s 5". To što ne znate kako su zaista djeca iz familije ili razreda to ne znači da im nije ništa. Nažalost, svašta im je, samo tu informaciju nemate.

Razgovarajte s drugim roditeljima.
Pomozite jedni drugima.

Čuvajte djecu🌻

Ove moje objave zadnjih dana se tiču ama baš svakog roditelja u Hrvatskoj.

Ako nešto ne vidite na svoje oči ili ne čujete na svoje uši to ne znači nikako da to ne postoji.

Bili mi "dovoljno dobar" ili "podkapacitiran" roditelj isto nam je skoro kad krenu u skupinu.
Bili mi roditelj nasilnika, žrtve ili promatrača jao ga se svima nama na različite načine.

Djeca nam svima sjede u istom razredu i utječu loše jedni na druge, jer takvi smo mi ljudi, lakše loše stvari mi preuzimamo nego dobre.

Pogotovo djeca, ne zaboravite da im fali pola mozga još u osnovnoj školi, oni "misle" da su cool sa devijacijama. Posebni, drugačiji, bolji, jači, zabavniji, da će se lakše uklopiti.

Razumijem da vas ovo može plašiti i da radije nebi htjeli znati. Ali postoji. I jedino mi možemo spriječiti.

I zakon naravno koji će prestati držati uškopljene i sve one koji rade s djecom. Jer će i dalje biti roditelja "s kojima se ne može ništa postići". Ali manje.

Ako mislite da je ovo grozno i ne želite čuti ni znati onda bolje da ni ne znate što sve nastupa na snagu kad pređu u srednju školu.

Čuvajte djecu i obitelj.

Povežite se s drugim roditeljima, razgovorajte bez srama i neugode. Dok vam djeca znaju da vi ne komunicirate njima hrabrost i sloboda rastu, ali u krivom smjeru. Dok nema posljedica hrabrost još veća.
Oni roditelji (malobrojni) koji se drže zajedno i iskomuniciraju između sebe lakše mogu na vrijeme spriječiti ili zaustaviti.

Prije nego dođe do točke kad se ide po dijagnozu kao direktne posljedice svih ovih faktora koje danima nabrajam.

Otvorite oči. Nisu nam djeca ista doma i u školi. Upoznajte djecu.
🌻