Mile Dileja

Ona me ne voli
al' srce više ne boli
naučilo vremenom brzo da preboli
zašto onda suze
i čemu ta tuga
možda navika
jer je bila
prva
treća i druga
samo nju sam nosio na rukama
jedina se igrala
noću s mojim usnama
pjesme o njoj pisane
i suzama brisane
mislila je da sam
al' varao nisam je
nisam to ni htio
nisam to ni znao
svu ljubav što sam imao
samo njoj sam dao
al' "volim te" nikad nisam rekao
i sad mi je žao

Otišla je
a samo sam htio da je vidim
da je zagrlim bar jednom
tek toliko da miris njenog parfema
osjećam danima na sebi
da bar na taj način bude pored mene
ali je otišla
morala je
a nije htjela
znam, rekla mi je
ali opet boli
ljubav uvijek boli
tako to treba

Kako divno pišeš govori mi
uz tvoje stihove uvijek plačem
uvijek me vrate negdje u prošlost
uzvratim joj osmijehom
gledam je
i pomislim
kad bi znala da su ti stihovi za tebe
da su tvoji
ali svaki put prešutim
možda nekad sama shvati
i baci mi se u zagrljaj kao malo dijete u zagrljaj majke

Na mome ramenu noćas tvoji su snovi i moja sreća.